Priča o tri grada (Zadar – Split – Dubrovnik)

Projekt će analizirati genezu triju važnih gradova na istočnoj obali Jadrana, interpretirati višeslojne puteve kojima su se razvijali tijekom stoljeća, te sugerirati pouke koje bi današnji arhitekti i urbanisti trebali imati na umu kod planiranja njihova budućeg razvoja, naročito u održavanju starih i formiranju novih javnih prostora.

Zadar, stari Iader osnovan je na razmeđu stare i nove ere kao planirani grad. Dok je izvorni geometrijski red drugih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana preživio kao vidljiva ali zamršena armatura srednjovjekovnih uličnih linija, u Zadru je antički raster sačuvao do danas jasnu shemu komunikacija i trgova. Taj izvorni rešetkasti plan svako je novo vrijeme interpretiralo na svoj način i s novom hijerarhijom njegove unutrašnje urbane topografije. Zadarska spomenička baština se čita i kao jedinstvena čitanka različitih povijesnih modela obnove, konzervacije, restauracije i rekonstrukcije, i to iz gotovo svih vremenskih epoha.

Split se razvio iz imperijalne palače cara Dioklecijana: organička srednjovjekovna gradnja superponirana je ili interpolirana u gotovo kruto vojnički red antičke arhitekture. Splitska povijesna jezgra bila je svojevrstan poligon suvremenih konzervatorskih doktrina, a na interpretaciji njezine jedinstvene stratigrafije nastali su neki od univerzalnih aksioma moderne teorije zaštite spomenika. Danas se nalazi, međutim, na prekretnici, pod prijetnjom novih trendova vezanih za probleme koje donosi prevladavajuća turistička monokultura.

Dubrovnik je nastao u nizu planskih proširenja i urbanističkih prilagodbi prema potrebama niza generacija, kao rezultat kontinuiteta u promjeni. Vizualno-estetski integritet Grada i okolnog gradskog prostora temelji se na izrazito homogenom urbanom tkivu kompleksnog reda. Gradeći kuće, naručitelji su bezbroj puta tražili da projekt u artikulaciji pročelja i pojedinostima kamenoklesarske opreme slijedi već postojeće uzore čime se oblikovala fina koordinatna mreža koja je različite građevine povezivala srodnim arhitektonskim koncepcijama, što obrazlaže dugo trajanje stilskih oblika i tipoloških obrazaca „kolektivne društvene estetike“.

Istraživanje povijesnih urbanističkih specifičnosti Zadra, Splita i Dubrovnika rezultiralo je modelima za razvoj važnih arhitektonskih teorija ali i konkretnih projekata. Analiza geneze ovih gradova služit će kao temelj za promišljanje njihove budućnosti, te za znanstvenu raspravu u međunarodnoj znanstvenoj zajednici, zbog čega će se u projekt uključiti partnerske znanstvene institucije i stručnjaci iz Italije, Njemačke i Danske.

Cilj projekta jest zasebna i komparativna analiza triju gradova kao izvor smjernica i pouka za njihov budući razvoj. Cilj je aktivirati i integrirati resurse Instituta u dosadašnjem radu na ovu temu, koji su bez premca u Hrvatskoj. Kroz istraživanje povijesne geneze triju gradova, urbane matrice i utjecaja njihovih urbanističkih struktura na međunarodnu arhitektonsku teoriju i praksu želi se otvoriti kanal za istraživanje i diseminaciju ove teme na međunarodnoj razini.

-
Voditelj projekta
dr. sc. Joško Belamarić, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju

Znanstvenici
dr. sc. Ana Šverko

Stručni suradnici
Irena Šimić
Lina Šojat
Paolo Mofardin

Vanjski suradnici
Znanstvenici s Kunsthistorisches Instituta u Firenci, Politehnike u Milanu i Nacionalnog muzeja u Kopenhagenu

Trajanje projekta: prosinac 2019. – prosinac 2020.

Šifra projekta: PU-IPU-2019-2