Boško Budisavljević – Auto-arhiviranje u 11 točaka

U galeriji Modulor Centra za kulturu Trešnjevka u srijedu, 4. prosinca 2024., u 19:00 sati otvara se izložba „BOŠKO BUDISAVLJEVIĆ – Auto-arhiviranje u 11 točaka“. Izložbu je u suradnji te kroz brojne razgovore i dopisivanja s autorom osmislila dr. sc. Sandra Križić Roban s Instituta za povijest umjetnosti, dok je postav izložbe nastao u sinergiji s arhitekticom Mirnom Horvat.

-
„‘Samoarhivska’“ vremenska mentalna mapa, čiji segmenti govore o utjecajima, razmišljanjima, djelovanjima, školovanju i projektima Boška Budisavljevića, u ovom trenutku omogućuje pogled na ono što smo, čini se, nepovratno izgubili – odgovoran i kreativan odnos prema urbanom prostoru. Bilo da je riječ o mikrolokacijama poput Visa ili velikim urbanim aglomeracijama kao što je Zagreb, bez obzira na to je li njegov interes usmjeren na spomenik koji je planirao u suradnji s Marijom Ujević ili na poticanje urbaniteta u afričkim gradovima 1960-ih, Boško Budisavljević neizbježno je ime za svakog tko će se ikad zapitati, što je grad i koje su značajke urbanizma kao izgrađenog konteksta. Koji nikad nije tek skup građevnih pojedinosti, nego je protkan svim zamislivim segmentima ljudskih života i njihove povijesti.

Osmišljena poput slojevite prostorne skice, izložba sažima cjeloživotno bilježenje mišljenja, djelovanja, pisanja, govora o arhitekturi, urbanizmu i umjetnosti kroz odabir radova, dokumentacije i predmeta iz osobnog arhiva umjetnika. Izvan čvrstih okvira historiografije i kronologije, postupkom ‘prozračivanja’ i preokretanja kutija, mapa i svih ostalih zakutaka u kojima je Budisavljević skrupulozno skupljao radove, skice, zamisli, zapise i nacrte, izložba ga predstavlja u 11 točaka koje treba prepoznati i povezati u cjelinu. Na sličan je način materijal predstavljen i u publikaciji. No kad podvučemo crtu ispod tih zamišljenih jedanaest točaka, otvaraju se nove pozicije kojima tek treba pristupiti, možda ponajviše nikad dovršen doktorat o balkanskom gradu između istoka i zapada, iza kojeg je veliko istraživanje koje bi već samo po sebi moglo postati predmetom nečijeg znanstvenog interesa.

Zašto je Boško poseban? Uz ostalo, zato što za njega cesta može nešto personificirati, zato što o povijesti urbanizma Zagreba razmišlja u kontekstu ‘modela vage’ (pri čemu bismo se mogli nadovezati i na simboliku vage, kad bi za to bilo vremena), zato što grad spoznaje i interpretira (i) iz pozicije pješaka te iz gotovo zaboravljenog hodanja koje omogućuje nove perspektive. Zato što postupke koje osmišljava i čini dijeli sa zajednicom koja će mu, kao na Visu, naposljetku okrenuti leđa i srušiti tesani paviljon za čaj, sastavljen bez ijednog vijka. U već spomenutom Mojem privatnom raju, Boško Budisavljević urbanističke metode popraćuje optimizmom, no kad danas pogledamo u što su pretvoreni prostori koje je promišljao u prvoj polovici 1990-ih, vidimo da ovaj osobit metodološki pristup nije bio prepoznat. Dapače, srezan je u potpunosti mahnitom neplanskom izgradnjom koja je za idućih nekoliko desetljeća, a možda i zauvijek, svela grad na pozornicu partikularnih interesa nekretninskih poduzetnika, koji su urbane zone lišili brojnih važnih segmenata koji grad čine – gradom.”

-
Za vrijeme trajanja izložbe bit će promovirana i publikacija BOŠKO BUDISAVLJEVIĆ – Auto-arhiviranje u 11 točaka koju priprema dr. sc. Sandra Križić Roban, kao izdanje Instituta za povijest umjetnosti, a u sklopu projekta Instituta za povijest umjetnosti „Arhitektura i likovnost urbanih cjelina Hrvatske“, koji vodi dr. sc. Matko Marušić, a financira Europska unija – NextGenerationEU.

Izložba u galeriji Modulor ostaje otvorena do 17. siječnja 2025. godine.

-
Kontakt: Sandra Križić Roban

#URBARH #IPU # MZO #NPOO #NEXTGENERATIONEU