dr. sc. Irena Kraševac
Biografija
Irena Kraševac rođena je 1961. u Zagrebu. Godine 1976. upisala je XVI. gimnaziju, a maturirala 1980. na Obrazovnom centru za jezike u Zagrebu. Diplomirala je 1986. Povijest umjetnosti i Španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U Muzejsko-galerijskom centru (kasnije Galerija Klovićevi dvori) radila je od 1987. godine. Kustoski ispit položila je 1990. godine u Muzejsko-dokumentacijskom centru u Zagrebu. U sklopu djelatnosti Muzejsko-galerijskog centra radila je na organizaciji i realizaciji izložaba domaćih i stranih umjetnika te je uredila brojne kataloge. Na temelju istraživanja bibliografije o Ivanu Meštroviću u Centralnom institutu za povijest umjetnosti u Münchenu i Arhivu Secesije u Beču izradila je magistarski rad „Ivan Meštrović – rano razdoblje. Dokumentacija o životu i djelu kipara Ivana Meštrovića tijekom prvog desetljeća XX. stoljeća i umjetnička djela u kontekstu izložaba bečke i münchenske Secesije i onodobne likovne kritike“, koji je obranila 1999. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom rada na doktorskoj disertaciji „Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj“ realizirala je 2003. studijski boravak na Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Innsbrucku. Doktorski rad obranila je 2005. godine također na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Mentor magistarskog i doktorskog rada je prof. dr. sc. Zvonko Maković.
Od 2000. godine zaposlena je na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Od 2016. godine u zvanju je znanstvene savjetnice, a od 2022. znanstvena je savjetnica u trajnom zvanju za područje Humanističkih znanosti, polje Povijesti umjetnosti, grana Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija.
Područje njezina znanstvenog interesa je hrvatska umjetnost u razdoblju 19. i početka 20. stoljeća i njezine poveznice s umjetničkim centrima Srednje Europe, teme koje je istraživala sudjelovanjem u radu više znanstvenih projekata. Od 2000. do 2013. godine bila je suradnica je na projektima MZOS-a: od 2000.–2003. na istraživačkom projektu „Umjetnička baština Hrvatske od 16. do 20. stoljeća“ (voditeljica: dr. sc. Ivanka Reberski), a od 2003.–2013. na projektima „Likovna umjetnost sjeverne Hrvatske od 17. do 19. stoljeća u srednjoeuropskom kontekstu“ i „Barok, klasicizam i historicizam u sakralnoj umjetnosti kontinentalne Hrvatske“ (voditeljica: dr. sc. Mirjana Repanić-Braun). Od 2014. bila je suradnica na projektima Hrvatske zaklade za znanost: „Dalmatia – a Destination of the European Grand Tour in the 18th and 19th Century“ (voditeljica: dr. sc. Ana Šverko) i „Modern and Contemporary Artist Networks. Organization and Communication Models of Collaborative Art Practices of the 20th and 21st Century“ (voditeljica: dr. sc. Ljiljana Kolešnik). Godine 2019. pokrenula je dva projekta ustanove kojih je voditeljica: „Hrvatska skulptura od 19. do 21. stoljeća – nastanak, funkcija, reprezentacija“ (šifra: PU-IPU-2019-5) i „Povijest umjetničkih institucija u Hrvatskoj“ (šifra: PU-IPU-2019-6). Od prosinca 2023. godine voditeljica je projekta „ARHZAG – Arhitektura i kultura stanovanja u Zagrebu 1880.–1940.“ koji se uz podršku Hrvatske zaklade za znanost provodi do 2027. godine (HRZZ-IP-2022-10-9503).
Redovite stručne istraživačke boravke u inozemstvu ostvarila je na institucijama: Zentralinstitut für Kunstgeschichte, München; Research Centre Belvedere, Beč; Arhiv grada Beča; Institut für Kunstgeschichte, Innsbruck i dr. Međunarodnu suradnju ostvarila je s Institutom za povijest umjetnosti Sveučilišta u Grazu na projektu „Moderna – Beč i Srednja Europa oko 1900.“ (2004.) te s Centralnim institutom za povijest umjetnosti i Sveučilištem Ludwig-Maximilian u Münchenu na projektu „München kao središte umjetničkog školovanja“ (2008.–2009.). Od 2018. uključena je u rad međunarodne istraživačke grupe „Vienna as a Sculptural Centre in the long 19th Century“, pod vodstvom prof. dr. sc. Ingeborg Schemper-Sparholz s Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Beču, u sklopu kojega je sudjelovala na radionicama u Ljubljani (2018.) i Beču (2018.), a organizirala je međunarodnu radionicu u Zagrebu (2019.). Zahvaljujući međunarodnoj suradnji koju je pokrenula, hrvatska je umjetnost uključena u važne internacionalne izložbe, među kojima se posebno ističu Die Kraftprobe. 200 Jahre Kunstakademie in Münche (München, Haus der Kunst, 2008.) i Herausforderung Moderne: Wien und Zagreb um 1900 (Belvedere, Beč, 2017./2018.).
Sudjelovala je u nastavi poslijediplomskog studija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu bila nositelj izbornih kolegija u nastavi dodiplomskog studija: „Herman Bollé i Obrtna škola u Zagrebu“ (akad. god. 2005./2006.), „Umjetnost Srednje Europe oko 1900.“ (akad. god. 2006./2007.), „Sakralna umjetnost 19. stoljeća“ (akad. god. 2007./2008.), „Povijest umjetničkih akademija“ (akad. god. 2008./2009.). Mentorica je za izradu doktorskih disertacija na Poslijediplomskom doktorskom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te komentorica na Poslijediplomskom studiju Humanističkih znanosti Sveučilišta u Zadru.
Angažirana je kao recenzentica u gotovo svim relevantnim znanstvenim i stručnim časopisima u Hrvatskoj, a dosada je recenzirala i više knjiga iz područja povijesti umjetnosti i kulturne baštine. Bila je glavna urednica znanstvenog časopisa Peristil u izdanju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i član uredništva znanstvenog časopisa Radovi Instituta za povijest umjetnosti.
Od 2010. do 2014. godine obnašala je dužnost predsjednice strukovne udruge Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Tijekom četverogodišnjeg mandata organizirala je program rada Društva (brojna predavanja, tribine, stručna putovanja, stručni i znanstveni skupovi), nakladnički i urednički objavila nekoliko knjiga i zbornika, te pokrenula biblioteku Digitalnih izdanja antologijskih tekstova hrvatske povijesti umjetnosti. DPUH je 2014. godine uključila u međunarodnu strukovnu organizaciju CIHA – Comité International d´Histoire de l´Art. Bila je glavna urednica stručno-znanstvenog časopisa Peristil – Zbornik radova za povijest umjetnosti (od 54/2011. do 59/2016.).
Sudjelovala je s izlaganjima na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima te održala više pozvanih predavanja. Bila je član organizacijskih odbora više znanstvenih skupova i kongresa. U sklopu djelatnosti Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske pokrenula je tematske simpozije posvećene hrvatskim povjesničarima umjetnosti: Anđela Horvat (1911.–1985.), 2011.; Artur Schneider (1879.–1946.), 2013.; Radovan Ivančević (1931.–2004.), 2014.; Gjuro Szabo (1875.–1943.), 2015.; Lelja Dobronić (1920.–2006.), 2017.; Olga Maruševski (2018.). U okviru programa Instituta za povijest umjetnosti pokrenula je i suorganizirala znanstveno-stručne skupove Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko slikarstvo (2009.); Iso Kršnjavi – veliki utemeljitelj (2012.); Klasicizam u Hrvatskoj, (2014.); Kulturni i politički aspekti spomenika u doba Habsburške / Austro-Ugarske Monarhije (2019.); Vlaho Bukovac – umjetnik i njegovo djelo (2022.).
Autorski je surađivala na zapaženim izložbenim projektima: „Zagreb-München. Hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu“ (Umjetnički paviljon, Zagreb, 2009./2010.), „Robert Auer – slikar zagrebačke secesije. Retrospektiva“ (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010.), „Art déco. Hrvatska umjetnost između dva rata“ (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2011.), „Alegorija i Arkadija. Antički motivi u umjetnosti hrvatske moderne“ (Galerija Klovićevi dvori, 2013.), „Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900.“ (Galerija Klovićevi dvori, 2017. i Galerija Belvedere, Beč 2017./2018.), „Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču 1893.–1903.“ (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2022.). Zahvaljujući pravodobnoj valorizaciji zanemarih slika Gustava Klimta, Franza Matscha i Ernsta Klimta u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu koju je pokrenula, djela su primjerno restaurirana i pokazana na izložbama „Nepoznati Klimt, ljubav-smrt-ekstaza“ u Palači šećerane Muzeja grada Rijeke (2021.) i „Klimt u Rijeci, ljubav-smrt-ekstaza“ u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu (2022.).
Za izložbu „Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900“ održanu u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu i Galeriji Belvedere u Beču, zajedno s autoricama Petrom Vugrinec, Darijom Alujević i Marinom Bagarić, dobila je priznanje struke Povelju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za promicanje hrvatske umjetničke baštine (2018.).
Zahvaljujući nastojanju dr. sc. Irene Kraševac na Institutu za povijest umjetnosti zaprimljene su dvije donacije knjiga, stručne povijesnoumjetničke privatne biblioteke Olge Maruševski iz Zagreba i Franza Lessnera iz Beča, te osobni arhivski fond Olge Maruševski za koji je izradila i primarnu stručnu obradu.
Nakon razornog potresa u Zagrebu, 20. ožujka 2022. uključena je u izradu konzervatorskih elaborata za zagrebačku historicističku arhitekturu oštećenu u potresu. Sudjelovala je u izradi konzervatorskog modela Programa cjelovite obnove povijesne jezgre grada Zagreba – Blok 19. Autorskim tekstovima i istraživanjem pridonijela je izradi konzervatorskih elaborata (monografija) o Palači Vranyczany Dobrinović, Palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (koautorstvo s dr. sc. Katarinom Horvat Levaj), osliku Palače HAZU i Knjižnici HAZU (s dr. sc. Katarinom Horvat-Levaj), Muzeju Mimara (s dr. sc. Katarinom Horvat Levaj i dr. sc. Anom Šverko), Akademiji likovnih umjetnosti (s dr. sc. Anom Šverko) i Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika (s dr. sc. Tamarom Bjažić Klarin, dr. sc. Ljiljanom Kolešnik i dr. sc. Katarinom Horvat-Levaj).
S glavnim urednikom znanstvenog časopisa Radovi Instituta za povijest umjetnosti dr. sc. Dankom Zelićem, uredila je broj 44/2 (2020.) posvećen poslijepotresnom stanju zagrebačke arhitektonsko-urbanističke i umjetničke baštine.
Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatska. Od 2010. do 2014. predsjednica, a od 2014. do danas članica Upravnog odbora DPUH. U mandatu od dvije godine (2019.–2021.) bila je članica Upravnog odbora Instituta za povijest umjetnosti kao predstavnica zaposlenika. Od 2016. do 2021. bila je predsjednica Vijeća za vizualne umjetnosti Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Od 2021. izabrana je u Vijeće za muzejsku djelatnost Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba. Članica je Matice hrvatske.
Cjelovitu bibliografiju od 1997. do 2023. godine je moguće preuzeti ovdje.