Bringing Down the 'Archive Fever'

U posljednjem 111. svesku Života umjetnosti objavljeni su članci predstavljeni na međunarodnoj konferenciji Bringing Down the „Archive Fever“, održanoj u listopadu 2021. u organizaciji Instituta za povijest umjetnosti. Tom prilikom okupilo se 25 stručnjaka koji se u svojim umjetničkim i znanstvenim istraživanjima posvećuju temi fotografskog arhiva, shvaćenog ne isključivo kao standardno mjesto prikupljanja, obrade i čuvanja fotografske građe. Prvenstveno je riječ o konceptualnom pomaku u razumijevanju termina, ali i načina kako se prema takvoj građi ponaša(mo) – i koju nerijetko prati niz dokumenata (ali i njihov trajni gubitak), kako bismo je iskoristili za daljnju kontekstualizaciju i interpretacije.

U protekla dva desetljeća, otkako je tema fotografskih arhiva u povećanom fokusu istraživača, otkriveni su brojni arhivi; dio njih nalazi se u privatnim rukama, a dio u raznim institucijama diljem svijeta. Interes za tretman te građe posljednjih godina dosiže svoj vrhunac – fotografski arhivi nezaobilazan su dio izložbenih i muzejskih postava. Oni su građa koju se razmatra u sklopu edukacije, koja razotkriva djelovanja pojedinih institucija i svjedoči o povijesnim situacijama te promjenama koje su uslijedile.

Derridaine riječi iz eseja naslovljenog „Arhivska groznica“, objavljenog 1995. godine na temelju bilješki njegovog istoimenog predavanja održanog godinu dana ranije u Muzeju Freud u Londonu, i nadalje su inspirativne. Istraživači i umjetnici prepoznali su taj izvorni impuls koji titra i nadalje, nadovezujući se na njegove riječi novim znanjima. A dio njih predstavljen je u ovom broju časopisa Život umjetnosti, koji je istovremeno i jedan od rezultata projekta The Cycle: European Training in Photographic Legacy Management (2020. – 2022.). Projekt se provodio u suradnji pet partnerskih institucija iz Francuske, Španjolske i Hrvatske, a financiran je sredstvima Europske unije u okviru programa Kreativna Europa (potprogram Kultura). Vodeći partner projekta bio je Spéos (FR), a uz Institut za povijest umjetnosti u projekt su bili uključeni Ured za fotografiju (HR), Magnum (FR) i Deusto (ŠP).

Ovaj broj časopisa uz uvodne riječi Ane Isabel Cruz Yábar, u vrijeme projekta članice agencije Magnum Photos iz Pariza, započinje tekstom Costanze Caraffe s Instituta za povijest umjetnosti u Firenci, Instituta Max-Planck, koja golemu i izuzetno značajnu fotografsku dokumentaciju prikupljenu u ovoj instituciji razmatra ne samo kroz povijesni diskurs i standardni tretman fotografije kao „sekundarne“ građe. Ona kroz raspravu o vrijednosti fotografije kao predmeta uvodi i suvremene umjetnike koji inovativno pristupaju građi. Temi institucionalne fotografije posvećena je i Ivana Gržina iz Strossmajerove galerije, osobito iz rakursa fotografije kao „pomoćne građe“ kustosa. Nekoliko članaka posvećeno je istraživanjima arhiva na području Srednje i Istočne Europe, zemljama čija je politička povijest uz ostalo opterećena negacijom nacionalnih značajki i kontinuiranim, ali prikrivenim otporom sovjetskom režimu. Otvaranjem takvih arhiva otkrivaju se gotovo nepoznati povijesni trenutci takozvanih „malih povijesti“, a o kojima piše Katarzyna Ruchman-Stockmans, fokusirajući se na arhive kao strategiju djelovanja zajednice. Judit Gellér razmatra privatne obiteljske albume i inovativne načine kako suvremeni umjetnici uvođenjem digitalnog obrata utječu na način postupanja i dostupnosti fotografske arhivske građe. Kamila Kłudkiewicz piše o gotovo zaboravljenom arhivu koji je slijedom promjena u tom dijelu Europe nerijetko mijenjao politike upravljanja. Magdalena Anna Nowak obradila je opus poljskog pionira elektroničke i laserske umjetnosti te kinetičke skulpture, Stanisłava Ostoje-Kotkowskog, koji je većinu svoje umjetničke karijere ostvario u dalekoj Australiji, dok Miha Colner donosi sintezu djelovanja slovenskog fotografa Miroslava Zdovca, čiji je arhiv nedavno završio u Galeriji Kostanjevica gdje očekuje daljnju obradu. Katerina Filjuk piše o ukrajinskoj fotografkinji Irini Pap, jednoj od brojnih autora/ica o kojima dosad gotovo ništa nismo znali, a čiji je opus bio „utopljen“ u narativ o sovjetskoj fotografiji. Viktorija Mironenko upoznaje nas s privatnim fotografskim arhivom sovjetsko-ukrajinskog snimatelja Leonida Burlake, čija struktura ukazuje na složene geopolitičke odnose i ustrajnost pojedinaca da za buduće naraštaje sačuvaju znanja o vlastitom umjetničkom djelovanju. Derrick R. Cartwright piše o Esther Born, fotografkinji koja je u vrijeme između dva svjetska rata djelovala u Sjedinjenim Američkim Državama i Meksiku, a čija je snimateljska interpretacija arhitekture nadopunjena novim znanjima proisteklima upravo zahvaljujući istraživanju njezina fotografskog arhiva.

Časopis je dostupan u otvorenom pristupu putem poveznice na portalu Hrčak: https://hrcak.srce.hr/broj/23647

Izdavanje časopisa financijski podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Grad Zagreb. Izdavanje broja 111 podržala je Europska komisija u okviru programa Kreativna Europa.

-
Kontakt: Ivana Mance