Gliptoteka HAZU
Autorice
dr. sc. Ivana Mance Cipek
Ivana Haničar Buljan, dipl. ing. arh.
Suradnja
Mirta Krizman, dipl. restaurator-konzervator, kipar
Tonko Katović, mag. ing. agr.
Marijana Tomić, mag. ing. agr.
Arhitektonska snimka
Proarh d.o.o.
Grafička obrada nacrta
Lucija Bajan
Fotografije
Paolo Mofardin
Dokumentacija
Irena Šimić, dipl. pov. umj.
Lektura
Rosanda Tometić
Grafičko oblikovanje
Franjo Kiš, ArTresor naklada
Recenzentice
Slađana Paro Rako, dipl. ing. arh.
dr. sc. Irena Kraševac
Voditeljice istraživanja
dr. sc. Katarina Horvat-Levaj
Ivana Haničar Buljan, dipl. ing. arh.
Naručitelj
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Izdavač
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, listopad 2022.
Nakladnička cjelina
Mrežna izdanja Instituta za povijest umjetnosti, Elaborati i konzervatorske studije
Materijalni opis
91 str.; ilustr.
ISBN 978-953-373-010-3
-
Elaborat možete preuzeti ovdje (pdf, 14,1 MB).
-
Sklop zgrada Gliptoteke smješten je u povijesnim zdanjima tzv. nove Tvornice kože, građenima između 1898. i 1927. godine, kojima se već postojeći tvornički kompleks, koji se prostirao na cijelom području između Nove vesi i potoka Medveščaka, proširio na područje sjeverozapadno od Zavojne ulice. Izgrađen u relativno kratkom vremenu, uglavnom prema projektima Martina Pilara i Janka Holjca, ali i drugih projektanata i graditelja, sklop zgrada nove tvornice smatra se oglednim primjerom paleoindustrijske arhitekture te je kao takav i zaštićen kao kulturno dobro. Izuzetno dobru očuvanost arhitektonski kompleks zahvaljuje upravo svojoj prenamjeni u muzejsku instituciju.
Ulazak tadašnje Gipsoteke, poslije Gliptoteke HAZU, u tvorničke zgrade kožare, koji je uslijedio ubrzo nakon gašenja proizvodnje u tom dijelu pogona (1937.), nesumnjivo je sačuvao građevine od propadanja, etablirao ih kao povijesnu arhitektonsku vrijednost te identitetski biljeg povijesnoga središta Zagreba. Ima li se na umu da će korištenje povijesne industrijske baštine za smještaj kulturnih, ponajprije muzejsko-galerijskih ustanova zaživjeti u svijetu tek u posljednjim desetljećima 20. stoljeća, ustupanje prostora zagrebačke Tvornice koža Gipsoteci na samom početku četrdesetih godina 20. stoljeća, jedan je od najranijih primjera takve prakse, a time i jedno od polazišta za vrednovanje arhitektonskoga kompleksa i njegove institucije kao jedinstvenog fenomena. Zahvaljujući tom sretnom spoju, kompleks negdašnje tvornice danas tvori jedinstvenu ambijentalnu cjelinu koja, uz samo građevinske oblike, uključuje i okolne površine – zazelenjene fasade i hortikulturno oplemenjena dvorišta te Park skulptura, uređen prema projektu Miroslava Begovića (2000.).
Osim vrijednosti samoga arhitektonskog kompleksa, u ukupnoj valorizaciji i oblikovanju smjernica u obzir se uzeo i njegov specifični urbanistički položaj. S povijesnog aspekta, sklop zgrada Gliptoteke svjedoči o prostornom razvoju najstarijih dijelova grada; izgrađen na izmaku 19. i početkom 20. stoljeća, označava prijelomni trenutak između predmodernog života gradečkog i kaptolskog podgrađa i moderne transformacije grada, njegovih funkcija i komunikacija. Kao posljednji izdanak tvorničke gradnje u najužoj povijesnoj jezgri, kompleks Gliptoteke sudjelovat će u svim kasnijim urbanističkim regulacijama, čuvajući memoriju mjesta i nalazeći svoju ulogu u novim modelima korištenja povijesnih prostora. Ta ga sudbina prati i danas; u okružju koje je posljednjih četrdesetak godina steklo dominantno turistički i komercijalno-ugostiteljski identitet, posebice pojačan izgradnjom Centra Kaptol, Gliptoteka je dragocjeno gnijezdo kulturnih sadržaja koje emanira smirenu energiju starine.
-
Informacije o aktualnim primijenjenim istraživanjima, konzervatorskim elaboratima i podlogama ovdje.